U povodu 160. godišnjice njegova rođenja Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM i Franjevačka knjižnica objavili su monografiju ''Fra Anđeo Nuić - život i djelo''. Od prvog izdanja tog molitvenika objavljenog 1892., pa do 1997. kada je objavljeno 22. izdanje, ovaj je molitvenik sačuvao duh svog autora, kaže fra Ante. No, on nije bio samo autor tog molitvenika.
U povodu 160. godišnjice njegova rođenja Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM i Franjevačka knjižnica objavili su monografiju ''Fra Anđeo Nuić - život i djelo''. Fra Anđeo Nuić (1850. - 1916.) hercegovačkom puku nije nepoznat - autor je molitvenika koji je do sada doživio 22 izdanja, pa je fra Anđeo, kaže fra Ante Marić, koji je uz dr. fra Roberta Jolića pripređivač ove monografije, autor “hercegovačkog bestselera” kroz stoljeća. Od prvog izdanja tog molitvenika objavljenog 1892., pa do 1997. kada je objavljeno 22. izdanje, ovaj je molitvenik sačuvao duh svog autora, kaže fra Ante. No, on nije bio samo autor tog molitvenika - bio je istaknuti pastoralni i poglavito kulturni radnik. Manje je poznata činjenica da je bio najpredaniji sakupljač narodne baštine i utemeljitelj prvog muzeja u Bosni i Hercegovini, onoga na Humcu kod Ljubuškog, starijeg četiri godine čak i od središnjeg Zemaljskog muzeja BiH, koji je osnovan 1888. No, posebnost ove monografije je ono po čemu je fra Anđeo bio slabo poznat široj javnosti - po prvi put u ovom djelu je objavljen fra Anđelov ''Svaštenjak'', kako ga je nazvao, a riječ je o fra Anđelovim dnevničko-kroničarskim zapisima, koji su izuzetno zanimljivi, poglavito zbog turbulentnog vremena kojem je fra Anđeo bio svjedokom.
To je vrijeme sloma Osmanskog carstva, koje je stoljećima obilježavalo život BiH, vrijeme vjetrometine u kojoj se ova zemlja nalazila u smjeni vlasti, kada vlast počinje preuzimati austrougarska. Fra Anđeo svoj ''Svaštenjak'' počinje pisati 7. svibnja 1875., kada je u Mostar došao kao učitelj pučke škole. Pisao ga je 20 godina, sve do 1895.
''U njemu kao u jednoj kronici, ili kronici koju je radio, kako je kazao po istini, o onome što se događalo, pisao je po naputku ondašnjeg provincijala fra Dujama Ostojića. Tu kroniku je ostavio u arhiv Provincije, a poslije je pronađena u knjižnici Hercegovačke provincije'', kaže nam fra Ante Marić. Iako je, kako je u stručnom tekstu napisala Iva Beljan, tematski teško odrediti žanr kojem pripada ovaj svojevrsni fra Anđelov dnevnik, on zanimljivo spaja neke osobine dnevnika s osobinama historiografskih žanrova, posebice kronike, odnosno ljetopisa… Zapisivao je samo ono što je on vidio i doživio, odnosno čemu je bio svjedokom, ono što je čuo od starih te bilješke o događajima i o kojima je čitao - već koncem 19. stoljeća postojali su dnevni i tjedni listovi.
Fra Anđeo Nuić je bio svjedokom važnih povijesnih događaja: Hercegovački ustanak i događaji oko okupacije BiH, uspostava nove vlasti, pa sve do posljednjeg događaja o kojem donosi bilješku, a to su studentski izgredi u Zagrebu za posjeta Franje Josipa I. 1895. No njegov interes, prema bilješkama koje je zapisao u “Svaštenjaku”, nisu činile samo velike političke teme - teme nisu odvojene nego isprepletene, pa tako uz političke teme spominje i one vjerske, kao što je uspostava Hercegovačke franjevačke provincije, govori o običajima, opisuje narodne nošnje, statistike o broju stanovnika, osnivanje muzeja, otkrivanje spomenika, suše, poplave, potresi, mećave… Fra Anđeo je bio prvi učitelj pjevanja u Hercegovini i upravo on je dobio prvi harmonij u Mostaru. O tome piše i u „Svaštenjaku“. ''Na 23. svibnja 1875. Prvi put oču se ovaj muzični glas u Hercegovini; ovaj isti dan na Presveto Trojstvo jesam u crkvi na njem svirao i misu pjevao, a fra Grgo Gavran misu govorio'', zapisao je fra Anđeo o prvom harmoniju u Mostaru. Prvi glasovir u Mostar je došao 20. siječnja 1876. - fra Anđeo ga je kupio u Mlecima 17. rujna 1875. Tako u predgovoru ove knjige piše da ''Svaštenjak'' ima uistinu neprocjenjivu i neprolaznu vrijednost za upoznavanje turbulentnih vremena u kojima je autor živio i djelovao, a posebno smjene vlasti 1878., kada se turske vlasti nakon 400 godina povlače iz BiH i vlast prepuštaju austrijskom caru.
Molitvenik fra Anđela Nuića od 1892. (kada je objavljeno prvo izdanje, u Mostaru tiskom don Franje Milićevića) sve do 1997. doživio je 22 izdanja. Posebno poglavlje ove knjige posvećeno je tom molitveniku o kojemu je pisao fra Ante Marić.
''Taj molitvenik je stoljećima zadržao duh svog autora, kao i molitvi koje je prikupio za puk. Nastao je u vremenu kad je puk u Hercegovini, slobodno se može reći, bio nepismen, da bi u 11. i 12. izdanju prvi put doživio svoju objavu na štokavskom ijekavskom, odnosno književnom hrvatskom jeziku. Zanimljivo je da je on i danas aktualan, živ, i da je i danas u uporabi'', kazao nam je fra Ante. Fra Anđeo čak u uvodnom tekstu molitvenika piše da će molitvenik pisati razumljivim jezikom da bi ga puk mogao razumjeti, i upravo u tome je bit tog molitvenika. Ova knjižica sadrži molitve, pjesme, kalendar, i posebne privatne oblike molitve. U ovom se radu ukazuje na najizraženije jezične osobitosti fra Anđelova molitvenika s obzirom na današnju normu hrvatskog standardnog jezika u grafiji, ortografiji, fonologiji…, zapisala je u stručnom tekstu dr. sc. Katica Krešić. Dr. Robert Jolić pozabavio se fra Anđelovim životopisom: kaže da je bio zainteresiran i za fotografiju. Rođen je u Drinovcima 20. studenoga 1850., a za svećenika je zaređen u Rimu u 23. godini. Želja priređivača knjige je bila njome svu raznolikost fra Anđelova djelovanja i interesa za važna područja duhovnosti i materijalne kulture u narodu u kojem je ponikao i djelovao.
Nakon pripravnoga školovanja u Širokomu Brijegu nastavio se školovati u Rimu. Ondje je 29. ožujka 1873. zaređen za svećenika. Vrativši se u Hercegovinu nekoliko je vremena bio u dušobrižničkoj službi, a onda je postavljen za učitelja osnovne škole u Mostaru. Tu je dužnost obavljao od 1875. - l 882. Budući da je bio veoma glazbeno nadaren, fra Anđeo Kraljević mu je kupio harmonij, pa je bolje mogao poučavati djecu u pjevanju. Nakon toga imenovan je učiteljem novaka na Humcu. Dok je obnašao tu službu, osnovao je 1884. prvi u Hercegovini, Treći red sv. Franje. Iste je godine na Humcu osnovao muzej, »zbirku svakovrsnih stvari koliko prirodoslovnih toliko arheologičkih«. Bio je od 1904. do 1907. provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Bavio se i pisanjem. Najpoznatiji je po molitveniku, koji je dao tiskati 1892. Taj se njegov molitvenik i danas koristi, a zovu ga molitvenik fra Anđela Nuića. Do sada je imao 22 izdanja.
Fra Anđeo Nuić je bio svjedokom važnih povijesnih događaja: Hercegovački ustanak i događaji oko okupacije BiH, uspostava nove vlasti, pa sve do posljednjeg događaja o kojem donosi bilješku, a to su studentski izgredi u Zagrebu za posjeta Franje Josipa I. 1895. No njegov interes, prema bilješkama koje je zapisao u „Svaštenjaku“, nisu činile samo velike političke teme.
Boboska.com/Dnevni list
Dijete je najnevinije biće na kugli zemaljskoj. Dijete je razlog zbog kojeg se živi, smije i plače, uči se zajedno s djetetom, mnogi odrastaju sa djecom u svojoj okolini. Mnoga djeca će danas, a dosta djece i po prvi put, sjesti u školske klupe. Ovaj komentar je posvećen njima. Jučer je na propovjedi fratar rekao da moli za sve učenike i studente koji kreću u novu nastavnu godinu.
