www.boboska.com - Blagoslov u kuverti By Less Morales

''Da Isus dođe danas…Bi li se presvukao prije nego Ga pustiš unutra? Ili bi sakrio neke magazine i postavio Bibliju na njihovo mjesto? Bi li mu mogao dopustit da uđe odmah ili bi ga zavlačio naokolo? Bi li ti bilo drago da On ostane s tobom za stalno? Ili bi odahnuo kada konačno ode? Možda bi bilo zanimljivo znati što bi ti stvarno radio, da Isus dođe kao osoba biti neko vrijeme s tobom.''

Kako čovjek stari tako teže podnosi pijanke. Zadnja dva vikenda sam se toliko nakitio s pajdama koje nisam vidio duže vrijeme, a da nije bilo svadbi ko zna i kad bi. Sada kada mi se glava malo razabrala od svega i nakon što su mi se slegli utisci počele su me proganjati razne misli. Balašević reče ''parada pijanstva i kiča'', a ja bih rekao bal bez maski. Sve to počne scenskim prikazom u kojoj mladenke daju svojoj mašti oduška i svojim prijama usput lekciju kako bi sve to trebalo izgledati. Zanimljivo koliko je žena i ljudi pričalo o svojim svadbama s toliko oduševljenja i nakon toliko godina. Napominju koliko je bilo ljudi na njihovim svadbama, čija je bila veća. U prijevodu, koliko dužnika i koliko kuverti. Pokušavao sam se sjetiti svoje ali bezuspješno.

Svašta sam uspio saznati onako s čašicom u ruci nastojeći izbjeći neke od onih koji sebi nisu našli dostojnog slušatelja za njihov rezime političke situacije. Mladu je kum jedva uspio otkupiti, takvi su običaji bez obzira na krizu i to što je sve manje njemačkih penzija. Svečanim defileom opranih automobila, uz sirene i pokojom škripom došlo je vrijeme svečanog obreda. U crkvi metež, raznorazni mirisi, sudbonosno DA, pokoja suza i kuverta za fratra. Sjetih se Bosmansovih stihova:'' Ljudima je najveća muka voljeti drugoga čitav život. Tako je i u braku. Nakon prve lavine uvjeravanja o ljubavi do smrti dolazi trijezna tvrdnja da, ipak, nismo raspoloženi svaki dan umrijeti za drugoga.''

Ispred crkve sam čuo komentare kako se taj sakrament neće priznati zbog ''hercegovačkog slučaja'', pa sam se uključio u razgovor i dobio pojašnjenje od ljubaznog mještanina. Pitao sam bave li se fratri humanitarnim radom, očekujući da će u takvoj situaciji svoj poziv totalno posvetiti siromašnima, bolesnima, djeci, mladima. ''Ma jok, veeele ti ljudi umire u zadnji vakat imaju oni oko toga posala'', kaže mi mještanin i potuži se da i to košta. Svakom je red platiti misu i tako olakšati obiteljima situaciju jer se pratru treba unaprijed platiti, čini mi se da reče 33 mise.

Vatromet pred restoranom, hvatanje prikladnih stolova pa u red za toalet. Sada je već preglednija situacija. Sve je jasnije tko je s kim i 'ko je 'ko. Zahvaljujući dobroj kapljici najprije se opustio muški dio a onda su i pripadnice ljepšeg spola udrile brigu na veselje. Osjećala se veća nervoza kod cura i momaka nego kod mladenaca. Oni su zapečatili svoj odnos dok ovi još iščekuju prst sudbine ili da im se večeras bar posreći.

Mlada je isijavala veseljem i ljepotom okružena svojim prijateljicama dok je mladoženja bio pomalo usukan. Izgledalo je da bi radije sjeo negdje sa strane. Počeli su sljedovi jela, ture pića. Odmah berem obiteljske ljude po načinu na koji su se izvalili po sjedalicama nakon obilnog jela. Očito im je teško pao rastanak od kauča i daljinskog upravljača dok su njihove bolje polovice nastojale na podiju dokazati ovim mlađima da nisu još za baciti.

I onda je uslijedio centralni dio večeri. Dijele se kuverte i olovke. Iako smo žena i ja već odlučili koliko ćemo baciti tj. koliko smo dužni isto me preplavio neki val nelagode, kao na misi kad svećenik kaže ''…neka vaša žrtva bude ugodna Bogu Ocu..'', a ja tek spustim koju žutku. Vidim ni drugima nije drugačije. Nastoje kriomice zalijepiti kuvertu. Did kraj mene nije ni znao da su omotnice samoljepive, oblizivao je nekoliko puta i ništa. Potužio se i konobaru da mu je dao ''valičnu''. Novu je, nakon što je dobio naputak zalijepio praznu pa je opet tražio novu dok su se za stolom svi kidali od smijeha.

Dok je ljubazna mlada trpala kuverte u zobnicu i dijelila ručnike, s pajdama sam izašao na zrak. Što zbog jela, što zbog vrućine zaredale su se boce pića nakon kojih se samo sjećam da smo jednoglasno prihvatili prijedlog kako bi trebalo dignuti spomenik u čast kuverti. Moj rođo dobaci da to nije ni malo originalna ideja jer je u parku u Grudama već podignut. Kaže do sad se mislio što predstavlja a sad kad smo otvorili ovu temu da je uvjeren da je to kuverta.

Svaki grad bi trebao imati po jedan takav spomenik. Moć kuverte je jača od političke ili bilo koje druge moći. Preko kuverti možeš život usmjeriti u željenom pravcu.Uz kuverte ide blagoslov kuća, rođenje, zaposlenje, liječenje, krstitke, krizme, vjenčanja, sprovodi, glasovanje, školovanje….Gdje god posrću znanost i logika tu nastupa kuverta.

Evo na primjer, hoće li mladence razveseliti i zadovoljiti moja prisutnost, moje veselje, prežderanost, polupijanost, moje lijepe želje? Sumnjam da bi sve navedeno ispunio njihova očekivanja, upotpunio njihovo veselje.

Političari su prerasli te oblike, oni sada barataju transakcijama jedino se naš kralj svinja još nije dovoljno usavršio. Liječnicima su kuverte postale dio liječničke prakse. I za to smo mi krivi. Još u starom sistemu smo ih naviknuli na kuvertirane poklone a sada kada oni sami zatraže e onda zovemo novinare i policiju. Hmm, a policija? Nekad nam se zaista posreći pa naletimo uz prekoračenje brzine ili bez pojasa baš u trenutku kada su žedni ili gladni pa se nekako da dogovorit. Prosvjeta je neizostavna. Sjetih se školskog kolege koji je u indeks pred ispit ubacio 200 onih starih deutche maraka i kad je dobio dvicu upita profesora jeli slučajno vidio novac što mu je stari dao za platiti podstanarstvo.
Spomenut ću i naše dušobrižnike, ne svi ali većina njih će posjetiti kuće lokalnih moćnika a rijetki su slučajevi da će uzeti dio svog ručka i odnijeti nekom osamljenom bolesniku, starcu ili siromahu. Kuverta ni slučajno ne dolazi u obzir. Novac kvari ljude.

Samo mi nenaviknuti na primanje, mi obični, nevažni, neuvaženi a po tome i neuravnoteženi članovi društva imamo muda prigovoriti, uprti prstom i gunđati.
E sad, da sam ja ''netko'', kako bi onda postupio? I evo na samom kraju dolazim do one Hamletove dileme: ''Biti ili ne biti''

Less Morales

Komentari

0 #1 02.09.2010 16:44

hahaha, kolumnist zaslužuješ nobela

u mene bilo 560 svatova

Citiraj

0 #2 02.09.2010 18:05

a koliko se ukupilo, jesi bio u plusu ili

Citiraj

+1 #3 03.09.2010 12:09

Ajde bolan maralesu koji ti je djava?dis u pir bez kuverte?Ti bi se najio pa kuci.Nemere to tako.Triba to neko platit.Nemoras ti davat koliko nemos,boze sacuvaj,pa ako i nemas nece te niko istrat.Ako ti pajdo volis dat bolesniku i siromasnom nemoj davat na piru nego daj njima,a na pir nemoj ni ic.Nu njega,on bi se najio na piru pa govorijo o siromasnim.Slabo si podrigiva.Ajde bolan smiron sidi.Nemoj mi zamirit pajdo.

Citiraj

Osviježi popis komentara
RSS komentara