Nove religije

Ako ste se ikada u svojoj radoznalosti bavili pitanjem koliko mrava ima u vašoj blizini, sve što ste trebali učiniti je ispustiti komad hrane na tlo. U sekundi, ta mala, užurbana i uskomešana stvorenja, pristizat će iz svih smjerova, i u grozničavom uzbuđenju početi prenositi komad po komad hrane u svoje tajno skladište. Oni je neće proždrijeti na licu mjesta kao što to čine neke druge, pohlepne vrste; čini se da mravi znaju kako je ta hrana potrebna za održanje kolonije tijekom zime i kako mora biti sačuvana da bi se kasnije podijelila među njima u skladu s biološkim imperativima, prema položaju u koloniji, funkciji ili bilo kakvim drugim pravilima ponašanja u svijetu mrava.

Kako mudri moraju biti, pomislila sam dok sam gledala dok mrvice hrane nestaju u sićušnoj rupi na stijeni, i kako su disciplinirani, u današnjem svijetu instant zadovoljstava i razuzdanosti. Zašto ljudi ne mogu naučiti ove lekcije od „nižih“ stvorenja kao što su mravi? Umjesto očuvanja, reguliranja i racionalizacije, mnoge „visoko razvijene“ ljudske životinje, ne samo što se prejedaju privatno, kod kuće, nego smišljaju i razne sofisticirane oblike organiziranih javnih natjecanja u proždrljivosti, kao na primjer, Prva izjelička liga i Međunarodna federacija natjecanja u prejedanju. Postoji više od 80 natjecanja godišnje sa certifikatom i bezbroj drugih neslužbenih. Jedna od vodećih prvakinja je mala, sitna žena Sonya Thomas, koja drži svjetski rekord u zapanjujućih 25 kategorija jela. Ona je u stanju pojesti hamburger brže nego itko drugi na planetu (deset jumbo-burgera za 10 minuta), kao i kamenica (46 tuceta za 10 minuta), pizza, (šest extra velikih kriški za četvrt sata) i tvrdo-kuhana jaja (nevjerojatnih 65 komada za šest minuta i 40 sekundi). I dok nije nimalo iznenađujuće da najveća potrošačka zemlja u svijetu, poput SAD-a, mora biti u prvom planu takvih natjecanja, (natjecanje u jelu je jedan od američkih sportova koji se najbrže širi u proteklih 15 godina), zanimljivo je da se taj trend proširio i na Europu. Novi program „Man vs. Food“, (Covjek protiv hrane) nedavno se proširio u Velikoj Britaniji, predstavljajući ne samo ekstremno prejedanje nego također i „veliko“ jelo: golemi hamburger, iznimno pikantan curry i (moralo se i to dogoditi), egzotične iznutrice.

- To je jedna od naših najuzbudljivijih predstava - grakće producent Nicola Dann.

- Mi smo iznimno uzbuđeni zbog toga. To je jako lijepa kombinacija zabave pomiješane s hranom.

Nije tako zabavno, međutim, kad natjecatelj počne povraćati u grčevima (česta pojava koja dovodi do trenutne diskvalifikacije) i ne iznenađuje da se takav show nikada ne emitira na televiziji uživo, barem ne za sada. Ali što je s moralnim implikacijama? Slave li takva natjecanja potrošačku maniju i ohrabruju prežderavanje? Pridonose li sve većoj razini pretilosti na Zapadu, posebno među mladima? I možda još najvažnije pitanje, zašto takva natjecanja uživaju tako raširenu popularnost? Čini se, na žalost, da smo postali totalni kreteni ili totalno bezvoljni.

Nije slučajno da je prvo značenje engleske riječi „bore“ (dosađivati se) opisivalo jedno, do tada, nepoznato, novo stanje našeg nezadovoljstva, koje se pojavilo i uzelo maha na samom početku industrijske revolucije sredinom 18. stoljeća. Strojevi su iznenada ljudskoj vrsti omogućili puno više slobodnog vremena, i mnogi nisu znali kako bi ga ispunili. I tako je, s vremenom, sve krenulo nizbrdo otkada su nas moderne tehnologije počele navikavati da budemo mentalno ovisni na podražaje koji svake sekunde dolaze od širokog izbora uređaja („Twittering“ u našoj lijevoj ruci, dok slušamo naš MP3 player i provjeravamo desnom rukom pristigle SMS poruke i stavljamo drugi poziv na čekanje), i da nam postane odmah dosadno čim smo lišeni ove pasivne stimulacije.

Što se dogodilo s razgovorima uz kavu, s nekom stvarnom osobom, dubljim razgovorima o Bogu, o Ljubavi, o paradoksima ovog svijeta i života, o ljepoti prirode, ili o tomu kako preživjeti „Ekstremnu Patnju“? DOSADNOOOO, je li? I što je s našim osjećajem za čudo u svijetu, za čudo u nama? Veličanstvena preciznost kojom skromni mrav, na primjer, izvodi „super-ljudske“ podvige, njegova sposobnost da manipulira širokim kozmosom čija ga veličina uopće ne zastrašuje.....geniji antike koji su svoju intelektualnu snagu upotrebljavali da bi sami dokučili najdublje tajne svemira bez ikakvog obraćanja Google pretraživaču.....zvijezde koje su tako savršeno postavljene na nebu, kao da su istkale zvjezdanu mrežu preko cijele zemlje i drže je tako sigurno na mjestu, zar sve to da mi možemo činiti – što, zapravo? Pa gledati naravno kako prvak svijeta u ekstremnom prejedanju trpa 85. hrenovki u već prepunu gubicu, ove, 2010. Godine Gospodnje. Amen.

Julienne Eden Bušić