Zagovaranje zaštite građanskih sloboda za sve ugožene grupe je više od apstraktnog izraza solidarnosti sa potlačenim manjinama svjeta. Čini se da što se više stvari mjenjaju, to više ostaju iste. Ako se osvrnemo desetke stoljeća unatrag, vidimo da je uloga stranaca u društvu - onih koje danas nazivamo "imigrantima" - već tada bila temom žustrih rasprava.
Iako su stranci smatrani visoko poštovanim i cjenjenim gostima, redovno su bili obeshrabrivani od toga da se trajno nasele i uspostave svoje "pjesme" I "poeziju", tj da svoju tradiciju, kulturu, mitove i legende podjele sa zajednicom. " Ne pretpostavljajte da ćemo vas ikada olako pustiti da dođete medju nas, sagradite svoju scenu na tržnici i uspostavite glumce čiji prekrasni glasovi govore glasnije od naših," Platon upozorava u svojim Zakonima. "Ne pretpostavljate da ćemo vam olako dopustiti da držite javne govore djeci, ženama i cjeloj grupi, da govorite o istim ciljevima o kojima mi govorimo, ali govoreći stvari koje su većim djelom u suprotnosti s onim o čemu mi govorimo. Morali bismo biti ludi da vam dopustimo takvo nešto!"
Sada, gotovo dva milenija kasnije, usprkos primamljivim "otvorenim granicama" i bezbrojnim zakonima, konvencijama, statutima i sudskim odredbama koje pokušavaju zaštiti prava pojedinca, nezadovoljstvo raste; čini se da se, kao u drevnim vremenima, neograničeno puštanje imigranata u zajednicu i dalje smatra "ludošću". Nedavna anketa provedena od strane druge najveće Britanske ženske organizacije, The Townswomen's Guild, potvrđuje rastući trend. The Townswomen's Guild je osnovan 1928 kad su žene dobile pravo na glasovanje.
Kad su članove Guilda pitali za mišljenje o trenutnom stanju imigracije, 95% članova se složilo da će zemlja izgubiti nacionalni identitet ako se imigracija ne smanji, dodatnih 94% je reklo da trenutna razina imigranata stvara pritisak u odnosima u zajednici dok se 24% protivi bilo kakvoj imigraciji. Ova grupa je povjesno bila izložena različitim oblicima diskriminacije i tradicionalno podupire prava manjina, civilne slobode i ostala građanska prava. Reagirajući na iznenadjujuće rezultate predsjedatelj oragnizacije, Sue Smith, je rekla da "problem nije u rasi nego u brojkama i u činjenici da članovi osjećaju kako imigracijska politika mora zaštiti naš način života, okoliš i uvidjeti pritisak koji se stvara na našu prerastegnutu državnu službu."
Na isti dan, odgovarajući na pritužbe klijenata koji su se zažalili da mnogi taksisti ne govore Engleski , Britanski vozači u Southhamptonu su na svoja auta počeli stavljati natpise "Ja govorim Engleski!".Nakon što su im zaprijedili suspendiranjem ako ne maknu natpise, Predsjednik Taksi Kompanije je odgovorio da "natpisi nisu racistički. Mi samo želimo biti sigurni da novi vozači vladaju engleskim jezikom."
Izraz protivljenja stranim "pjesmama" i "poeziji" se na puno smrtonosnji način očitovao u nedavnom incident koji se dogodio nedaleko od talijanske obale. Italija je zabranila pristup brodovima koji su prevozili na stotine Afričkih migranata u potrazi za utočištem i azilom. Prepušteni sami sebi i ignorirani od strane barem sedam brodova koji su prošli pokraj njih, čitave talijanske političke elite i merđunarodne zajednice, svi, osim jako malog broja putnika, su umrli od gladi, dehidracije ili utapanja. Toliko što se tiče multikulturalnih principa ravnopravnosti koje je zapad usvojio. Barem na papiru. Kao što Jerry Muller ističe u Ožujsko-Svibanjskom izdanju Foreign Affairsa, ("Clash of Peoples: Why Ethnic Nationalism will Drive Global Politics for Generations"), nekontrolirana imigracija ugrožava ne samo desničare, nego i ljevičarske političke cilljeve. To se pogotovo događa kad se "kulturološke sklonosti sukobe sa kulturološkim liberalizmom nekih od novih imigrantskih zajednica" ( na primjer genitalno osakaćenje, uređeni brakovi, ili ubojstva za obranu "obiteljske časti"), kad se, kao što Atenjanin kaže, "glumcima čiji glasovi govore glasnije od naših" dopusti potpuna sloboda.
I tu stvari postaju komplicirane. Zagovaranje zaštite građanskih sloboda za sve ugožene grupe svijeta je više od apstraktnog izraza solidarnosti sa potlačenim manjinama svjeta. To često znači iskazivanje dobrodošlice u svoj vlastiti dom, zajednicu, grad ili zemlju. U Sjedinjenim Američkim Državama postoji izraz za to: NIMBY: 'Not in my back yard ili ne u mojem dvorištu! To je ono što se nedavno dogodilo u demokratskoj Britaniji i Engleskoj. Atenjanin se ipak zadnji smije.
Julienne Eden Bušić
Dijete je najnevinije biće na kugli zemaljskoj. Dijete je razlog zbog kojeg se živi, smije i plače, uči se zajedno s djetetom, mnogi odrastaju sa djecom u svojoj okolini. Mnoga djeca će danas, a dosta djece i po prvi put, sjesti u školske klupe. Ovaj komentar je posvećen njima. Jučer je na propovjedi fratar rekao da moli za sve učenike i studente koji kreću u novu nastavnu godinu.
